U organizaciji društva Wild Srbija, na Zlataru je održana trka preživljavanja na kojoj je učestvovala i ekipa Lokomotivacija koju su činili takmičari sa Zlatibora i iz Čajetine. Petar Vesović, Marko Pantović i Marko Luković su se oprobali u najtežoj disciplini "Opstanak", prepešačili preko 60 kilometara, proveli noć u planini, vredno prikupljali poene u različitim kategorijama i na kraju zauzeli šesto mesto.
Kakva su pravila takmičenja?
Petar - Pored vremena za koje pređete stazu, potrebno je pokazati snalažljivost u prirodi, pronaći hranu, vodu, naložiti vatru, napraviti bivak za prenoćište. Svaka od ovih stavki se različito boduje. Oprema koja je dozvoljena na trci predstavlja osnovne stvari potrebne za opstanak, nož, pola litra vode, kresivo, kompas, odeća koju nosite na sebi. Zbog vlažnog vremena vatru nije bilo lako zapaliti, ali smo bili uporni i na kraju uspeli. Bivak smo napravili od grana lešnika, koje smo savili, tako napravili krov i smestili se unutra. Potrebno je imati neko predznanje o lekovitom bilju, divljim vrstama voća, kako bi znali šta smete jesti. Mi smo na meniju imali šipurak, drenjine, trnjine, jabuke divljake. Interesantno je da nismo pronašli nikakve pečurke, iako je Zlatar njima poprilično bogat. Pronašli smo preko 30 vrsta lekovitih biljaka, a retke kupine koje smo pronalazili su bile pravi delikates koji nam je davao neophodnu svežinu i energiju. Jedan deo noći smo čak prespavali na otvorenom, pod vedrim nebom i to je fantastično iskustvo. Jedinstvo sa prirodom je u tim momentima takvo da vam čak smetaju i svetla aviona koja promiču nebom.
Koliko je trka surova i naporna?
Marko L. - Prilično! Organizatori su profesionalci koji odlično rade svoj posao pa je sama trasa isplanirana tako da izvuče maksimum iz vas. Usput ne razmišljate o samom cilju već samo o narednoj prepreci koju treba prevaliti. Iako smo nekoliko puta dolazili u iskušenje da odustanemo nismo se predali i stigli smo da kraja. Čovek nije svestan svojih mogućnosti dok ne dođe do granice iscrpljenosti i onda, negde u sebi, pronađe snagu kojom te granice pomera.
Planirate li ponovno učešće?
Marko P. - Naravno, a plan nam je i da osnujemo udruženje koje će se baviti sličnim aktivnostima. Bilo bi lepo kada bi već sledeće godine imali nekoliko ekipa iz našeg kraja. Slična trka je bila organizovana i na Zlatiboru pre nekoliko godina. Učesnici kažu da je bila jedna od najekstremnijih tako da imamo sve uslove za pripreme i, jednog dana, ponovnu organizaciju sličnog takmičenja.
Petar - Poenta ovakvih avantura je pre svega povratak prirodi, izlazak iz urbanog okruženja i stvaranje svesti o bogatstvu koje nas okružuje. Čovek je biće neodvojivo od prirode i svaki povratak njoj znači povratak samom sebi. U okviru takmičenja postojala je i "Porodična trka" koja ima dosta blaža pravila, ali je bilo fantastično videti porodice sa decom dok lutaju šumom i otkrivaju čitav jedan novi svet. Toplo preporučujem ovakvo iskustvo svakome ko želi da pobegne od svakodnevice i susretne se sa pravim izazovom.
Bojan Savić za portal Zlatibor - Čudna i čarobna moć