Marija Vulović
ODMREŽAVANJE
Pesnikinja, Marija Vulović
CRNI PETAK
Najavila mi je
Moja kćer-lepotica
Srnolika, ružoprsta
S ushićenošću gimnazijalke
Ostrašćeno
Kako sam žudela
Da mi govori o poeziji
O Malarmeu na primer
Ili o Cvetajevoj
Da sutra je taj dan
Sutra je crni petak
Sutra ne može da čeka
Rasprodaje rasprodaje rasprodaje
Potrošačko društvo
Taj vrli novi svet
Sutra slavi
Pohrliće lepe mlade vitke noge
I svilene trepavice
I japanski iscrtane obrve
I puder obrve
I botoks-jagodice
I usne silikonske
I implatanti koji su zamenili dojke
Trajno izdepilirane pazušne jame
Potkolenice
I nausnice
Bolni pirsinzi
I ružne tetovaže
To su sveštenice nove religije
Sa kakvom predanošću one hrle
U tržne centre svoje bogomolje
Karl Lagerfeld je samo jedan
Od njihovih bogova-moćnika
Užasavaju me žrtveni obredi
Prinošenja sopstva
Crni petak
Napolju magla
Novembar je mesec
Sujetne škorpije
A ja sam umorna od besmisla
Čitaonice su prazne
Mi smo potrošačko društvo
Svi smo bolesni
Mladić na ulazu
Mami decu šarenim balonima
Jedan starac se saginje i šapuće mi
I baloni su prazni
Ali lete visoko
Pustiš li ih
---
U utorak, 22. avgusta 2023. godine je u SB Čigota na Zlatiboru, u okviru letnjeg kulturnog programa pod nazivom "I to smo mi", pred prepunom salom publike predstavljena prva knjiga stihova Marije Vulović "ODMREŽAVANjE" u izdanju Književne opštine Vršac.
Marija Vulović (rođ. Jovanović; Užice 1978.) diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Katedri za srpsku književnost i jezik. Kao gimnazijalka počinje da piše poeziju. Nakon višedecenijske pauze vraća se stihovima na nagovor prijatelja iz mladosti, pre svega Milene Božoviž Manić. Pesme je objavljivala u Književnim novinama, Balkanskom književnom glasniku, Šrafu, Međaju, Kirki, Književnim vertikalama, Ćirilici... kao i na nekoliko internet stranica (magazin Dunjalučar, Filozofski ogledi, itd.)
Lektor je i korektor nekoliko univerzitetskih udžbenika i naučnih monografija.
Živi i radi u Čajetini. Majka je triju devojčica: Vanje, Sare i Sanje.
Marija Vulović piše resko, saglasno podneblju iz koga dolazi. Ispisuje stihove „ogoljene duše“, jer ko god odluči da preživi svoje „snebivljive strahove“ drugačije i ne može i ne sme, ona voli suprotno od preovlađujućeg načina voljenja u našem dobu. Ako vam se učini da ponekad zaplače nad „kobi neostvarenih mogućnosti“, to neće biti izgovoreno na patetičan način, već uz tihu, jedva primetnu nežnost prema ljudima i stvarima. U dosluhu „sa svicima i ribama“ Marija diže spomenik od „stihoslovlja“ svojim precima; ona istovremeno razara i uzdiže palanački život, obično prepun ostrašćene zlobe i praznine; u tom i takvom životu retki su trenuci objave lepote koja postoji „u inat svim besmislima“ bivaju utoliko dragoceniji.
Katarina Majić